SUDSKA PRAKSA

Član 2. Zakona o privatizaciji preduzeća, Pravilnik o postupku prodaje imovine i dionica ili udjela preduzeća, Zakon o preduzećima i Član. 131. stav 1. i 132. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima

ZAKONOM O PRIVATIZACIJI PREDUZEĆA I TZV. SETOM PRIVATIZACIJSKIH ZAKONA NIJE REGULISANO PITANJE RASKIDA UGOVORA O KUPOPRODAJI DRŽAVNOG KAPITALA. KADA AGENCIJA ZA PRIVATIZACIJU JEDNOSTRANO RASKINE UGOVOR (IZ RAZLOGA REGULISANIH U UGOVORU), O ZAHTJEVU ZA POVRAT KUPOPRODAJNE CIJENE RJEŠAVA SE DOVOĐENJEM U VEZI SVIH OKOLNOSTI SLUČAJA SA RELEVANTNIM ODREDBAMA ZOO KOJE REGULIŠU POSLJEDICE RASKIDA UGOVORA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 43 0 P 014453 15 Rev 2 od 29.12.2015. godine)

Član 57. i 59. a) Zakona o bankama u Federaciji BiH

ODREDBAMA ZAKONA O BANKAMA U FBIH (GLAVA VI), KOJE REGULIŠU PRIVREMENU UPRAVU, NIJE PROPISANO NASTUPANJE PRAVNIH POSLJEDICA PRIVREMENE UPRAVE U ODNOSU NA SUDSKE PARNIČNE POSTUPKE, ŠTO ZNAČI DA PARNIČNI POSTUPCI ZAPOČETI PRIJE, A NEZAVRŠENI NA DAN UVOĐENJA PRIVREMENE UPRAVE U BANCI SE NASTAVLJAJU. U TAKVIM OKOLNOSTIMA PARNIČNI POSTUPCI PRESTAJU POKRETANJEM LIKVIDACIJE BANKE.

Iz obrazloženja:

 Zakon o bankama u Federaciji Bosne i Hercegovine12, u slučaju uvođenja privremene uprave, propisuje ili nastavak rada banke pod normalnim uslovima – „oporavak banke“ ili pak likvidaciju, odnosno stečaj, zavisno od toga koji su uslovi ispunjeni. Privremena uprava je nužna faza u tom procesu, u kojoj uprava banke dobiva novi pravni položaj imenovanjem privremenog upravnika. Ovlaštenja privremenog upravnika propisana su odredbom člana 57. Zakona o bankama Federacije BiH, pa je stavom 1. propisano da je privremeni upravnik ovlašten i odgovoran za zaštitu imovine i preuzimanje kontrole nad poslovanjem banke i donošenje odluke o nastavku poslovanja banke. Stavom 5. tačka 2. istog člana propisano je da privremeni upravnik ima ovlaštenje da, između ostalog, otkaže ili jednostrano dopuni i izmijeni ugovore koje je banka potpisala, uključujući i obustavu obračuna kamata i promjenu kamatne stope, naknada i rokova dospijeća, dok je tačkom 6. te odredbe dato ovlaštenje privremenom upravniku da podnosi i ulaže zahtjeve i tužbe u ime i za račun banke, te zastupa banku u sudskom i upravnom postupku.

Niti ovim odredbama, a niti ostalim članovima glave VI citiranog zakona, koje regulišu privremenu upravu, nije propisano nastupanje pravnih posljedica privremene uprave u odnosu na sudske – parnične postupke, što znači da parnični postupci započeti prije, a nezavršeni na dan uvođenja privremene uprave u banci se nastavljaju. Parnični postupci u takvim okolnostima prestaju tek pokretanjem likvidacije banke, što je izričito propisano odredbom člana 59.a Zakona o bankama Federacije BiH.

Neosnovano se revident poziva na citiranu odredbu člana 57. stav 5. tačka 2. Zakona o bankama Federacije BiH. U odnosu na predmetni ugovor privremeni upravnik tuženog nije donosio odluke – ugovor nije otkazan, nije jednostrano dopunjen i izmijenjen, niti su donijete odluke privremenog upravnika za obustavu obračuna kamata, promjenu kamatne stope i rokova dospijeća. Uostalom, tuženi i ne spori potraživanje u cijelom utuženom iznosu.

Pravosnažnost presude kojom je banka u privremenoj upravi obavezana na činidbu (tuženi), te mogućnost i drugih povjerilaca da izdejstvuju u sudskom postupku pravosnažne presude, ne znači da je institut privremenog upravnika „besmislen“, kako to smatra revident, budući da se realizacija potraživanja iz pravosnažne presude po isteku roka za činidbu ostvaruje na drugi način i pod drugim okolnostima, što potvrđuje i sam revident pozivajući se na odredbe članova 62. i 63. Zakona o bankama Federacije BiH. Zbog toga za ovaj sudski postupak nije od značaja ni odluka Agencije od … godine, kojom su blokirani depoziti i druge obaveze tuženog jer se tom odlukom samo uspostavlja odnos kontrole Agencije nad radom privremenog upravnika.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: broj: 65 0 Ps 164383 13 Rev od 01.11.2016. godine).

Član 5. stav 5. u vezi sa stavom 3. i 4. Zakona o stečajnom postupku Federacije BiH

ZA SLUČAJ DA FEDERALNI MINISTAR ODBRANE NE DA SVOJU SAGLASNOST ZA OTVARANJE STEČAJNOG POSTUPKA NAD STEČAJNIM DUŽNIKOM KOJI PROIZVODI NAORUŽANJE I VOJNU OPREMU (ČLAN 5. STAV 5. U VEZI SA STAVOM 3. i 4. ZAKONA O STEČAJNOM POSTUPKU FEDERACIJE BiH) ZNAČI DA JE SAGLASNOST USKRAĆENA POVODOM ODREĐENOG PRIJEDLOGA ZA OTVARANJE STEČAJNOG POSTUPKA I ODREĐENOG POTRAŽIVANJA PODNOSIOCA PRIJEDLOGA PREMA STEČAJNOM DUŽNIKU, ZA KOGA PODNOSILAC TVRDI DA JE PLATEŽNO NESPOSOBAN. SAMIM TIM USTANOVLJENA SOLIDARNA ODGOVORNOST FEDERACIJE BIH ZA OBAVEZE STEČAJNOG DUŽNIKA SE ISKLJUČIVO ODNOSI NA OBAVEZE SADRŽANE U PRIJEDLOGU ZA OTVARANJE STEČAJNOG POSTUPKA, A NE U SLUČAJU, ZA OBAVEZE IZVAN PREDMETA RASPRAVLJANJA PO PRIJEDLOGU. POSEBNO SE SOLIDARNA ODGOVORNOST FEDERACIJE BIH NE ODNOSI NA OBAVEZE PREMA TREĆIM OSOBAMA.

(Pravni stav usvojen na sjednici Građanskog odjeljenja Vrhovnog suda FBiH od 26.04.2016. godine)

Sudska praksa predstavlja jednu od komponenti pravnog sistema. Sastoji se iz odluka svih pravnih oblasti svih sudova sa daljom razgranatom strukturom na podgrupe i   područja. U anglosaksonskom pravnom sistemu, za razliku od našeg, sudska praksa ima značaj izvora prava. U kontinentalnom pravu, o ovom pitanju postoje dva suprotna stava. Po jednima sudskoj praksi treba priznati značaj izvora prava, jer usljed dvostepenosti suđenja stavovi viših sudova prodiru kao izvor prava, a po drugima sudskoj praksi ne treba priznati ovaj karakter. U savremenoj teoriji i praksi sve više jača teza o sudskoj praksi kao izvoru prava.